Vi ste ovdje
NASLOVNA > KNJIGE > NEIL GAIMAN: OCEAN NA KRAJU STAZE – ČUDESNA PRIČA O ODRASTANJU

NEIL GAIMAN: OCEAN NA KRAJU STAZE – ČUDESNA PRIČA O ODRASTANJU

Po nekim njegovim romanima su snimljeni sjajni filmovi (Zvjezdana prašina, Coraline), dogodine će na televiziji svoju premijeru imati serija snimljena po romanu Američki bogovi a Gaiman se može pohvaliti uglednim nagradama kao što su najcjenjenije nagrade naučne fantastike i horora Hugo, Nebula i Nagrada Brama Stokera, osvojio je čak 14 nagrada Eisner za rad na stripovima…

Kad se spomene fantasy većini će, sasvim očekivano, odmah na pamet pasti Tolkien i žanrovski postulati koje je on zauvijek zacementirao u taj žanr ili eventualno G. R. R. Martin i njegov serijal Pjesma leda i vatre (ili pak igrana verzija Igra prijestolja, no fantasy je puno više od vilenjaka, zmajeva i čarobnjaka. Jedan od onih autora koji su se uspjeli otrgnuti tim utjecajima (ili okovima žanra) svakako je briljantni britanski pisac Neil Gaiman koji je odrastao čitajući djela C. S. Lewisa, Tolkiena, Michaela Moorcocka, Ursule Le Guin, Edgara Allana Poea i drugih velikana ali je uspio pronaći vlastiti glas i pisati redom impresivne i nadasve originalne fantasy naslove.

Gaiman se početkom osamdesetih bavio novinarstvom pišući uglavnom recenzije knjiga i odrađujući intervjue za brojne magazine a prva knjiga koju je napisao bila je biografija skupine Duran Duran. Tih je godina počeo pisati i kratke priče a otkrivši kultni strip Čudovište iz močvare legendarnog Alana Moorea i sam se zaljubio u stripove za koje je nakon što se sprijateljio s Mooreom počeo pisati scenarije. Njegov je talenat prepoznat vrlo brzo te je nakon par radova dobio ponudu da napravi preradu starog strip junaka Sandmana. On je prihvatio ponudu i ušao u legendu. Serijal Sandman je ako ne najbolji onda definitivno jedan od najposebnijih stripova koje sam imao priliku pročitati a slično su očito mislili i brojni fanovi jer je strip postao globalnim fenomenom.

„Radilo se o zadivljujućoj mješavini fantazije, horora i ironije kakvu strip prije nije vidio“, napisao je povjesničar stripa Lee Daniels, dok je jedan od glavešina kuće DC Comics Paul Levitz istaknuo da je „Sandman doživio izvanredan uspjeh dosežući i do novih čitatelja nesklonih stripovima , posebno mladim djevojkama na kampusima, pretvarajući i samog Gaimana u kulturnu ikonu“.  Radilo se o jednoj od prvih „grafičkih novela“ uvrštenih na top listu bestsellera New York Timesa a čak je i ugledni Norman Mailer opisao Sandmana kao „strip za intelektualce“.  Već godinama se govori i o filmskoj verziji a jedno od zadnjih imena koje se veže uz projekt je ono glumca Josepha Gordona Lewitta.

Od tada je Gaiman napisao još niz sjajnih i hvaljenih stripova ali se paralelno posvetio pisanju scenarija (američki dijalozi za Princezu Mononoke, Beowulf), poezije i romana sa jednakim uspjehom. Po nekim njegovim romanima su snimljeni sjajni filmovi (Zvjezdana prašina, Coraline), dogodine će na televiziji svoju premijeru imati serija snimljena po romanu Američki bogovi a Gaiman se može pohvaliti uglednim nagradama kao što su najcjenjenije nagrade naučne fantastike i horora Hugo, Nebula i Nagrada Brama Stokera, osvojio je čak 14 nagrada Eisner za rad na stripovima…

Sa Gaimanom sam se prvi put susreo čitajući Sandmana i ostao zatečen njegovom genijalnošću, odličan mi je bio i strip Marvel 1602 a prilično su mi se svidjeli i njegovi romani Američki bogovi te Priča s groblja s kojom je postao jedini autor što je za isti rad nagrađen Newbery i Carnegie medaljama.  Ocean na kraju staze je njegov pretposljednji roman objavljen 2013., riječ je njegovom najintimnijem djelu do sada i meni osobno nakon Sandmana njegovom najdražem radu.

neil-gaiman-ocean-na-kraju-staze1

Kratki roman započinje povratkom sredovječnog junaka u rodni grad na sprovod gdje vozeći se ulicama odrastanja počne buditi davno zaboravljene uspomene na djetinjstvo i prijateljstvo sa neobičnom djevojčicom Lettie. Lettie je živjela na imanju sa bakom i mamom Hempstock, kraj bare na kraju staze koju djevojčica naziva oceanom. No, to doba dječje nevinosti ubrzo završava i glavni junak osmogodišnji dječak mora naglo odrasti nakon niza neobičnih događaja kojima je uzrok dječjem umu nepojmljivo zlo iz neke druge stvarnosti.

Stvari nisu onima kakvima se čine, Lettie i njena obitelj su puno više od neobičnog ali kako se glavni junak svih događaja prisjeća s odmakom od nekoliko desetljeća njegova sjećanja su krhka i obavijena maglom pa čitatelj skupa s junakom otkriva sloj po sloj zanimljive priče u koju je Gaiman ugradio i neke autobiografske detalje iz vlastitog djetinjstva.

Itekako je primjetno da je roman duboko osoban (pored nekoliko stvarnih događaja iz djetinjstva u romanu je dosta pažnje posvećeno odnosu dječaka i njegova oca na što je sigurno utjecalo to što Gaiman godinama nije razgovarao sa svojim ocem) dok se dirljivo bavi najosjetljivijim dobi u životu  svake osobe – odrastanjem.  Melankoličan i nostalgičan, začinjen horor atmosferom i uronjen u fantasy  Ocean na kraju staze je rijetko dirljiva knjiga koja se ponajviše bavi pitanjem identiteta i onime što nas čini baš onakima kakvi jesmo. U slučaju glavnog junaka to su događaji iz djetinjstva, duboko potisnuti u njegovoj podsvijesti što zbog mehanizma funkcioniranja ljudskog uma što zbog magije i onostranog koje uvijek obitava u Gaimanovim radovima.  On je majstor atmosfere i odličan je u oslikavanju karaktera a izgleda kako mu posebno dobro leže mlađi junaci i dječja perspektiva kojima se okrenuo u još nekoliko naslova.  S razlogom se Gaiman bavi djecom jer upravo u toj dobi sve se čini magičnim i mogućim pa i to da je najobičnija bara na kraju staze zapravo ocean.

Ocean na kraju staze smještaju u tzv. young adult fantasy no ne dajte se zavarati riječ je o ozbiljnom i sjajnom napisanom romanu o čemu svjedoči i niz uglednih nagrada među kojima i nacionalno britansko priznanje za knjigu godine.

Odgovori

Top